DRUGA KOSJENKA

NITI JEDAN NIZ SLOVA NIJE TVOJE IME

napisao Zdravko Bartolić

ilustrirala Klasja Habjan

isuši more
planini dodaj visinu

…..

zamisli da možemo
ne letjeti
a  imamo krila
…..

pticama čuvam

vrh

ptice mi donose zrak

.....

pronašla sam

udah

za pod glavu

znaš
da šuma zna što joj želiš ispričati
zato ispričaj

…..

izašla sam iz sebe
i upoznala
čistog tebe

…..

mi
čisti jednostavni i zagrljaja
vrijedni

…..

kad stanem pred tebe ja sam savršena

…..

hvala ti za

suzu

dočekanu niz moj obraz

…..

zavrtjeti ću
stoljeća šuma s tobom i
gubiti se ispočetka

vjetar će stati
kad podigneš ruku
da mi mahneš

…..

pristani
biti sa mnom rođen
u istom trenu

…..

daj da vjerujem

da postoje dva ista trenutka

s vrhova stabala kiša

pada prema oblacima zaostalim

nakon oluje

…..

vrištim
drvored jablana odlazi u nebo
sama sam nepar

…..

trčim vičem za olujom
zahtijevam svoj pljusak kapi

svaka svijetla točkica je

sunce

ispleti točkice u čipku

…..

ja sam sunce
i ne biram
na koje ću travke sjati

…..

slijedim sunce
praskozorje
nikada neću vidjeti

moje je tijelo komad zemlje

bez mojeg tijela

zemlja nije kompletna

…..

došla

sam u divljinu

blijedi odakle sam došla

…..

ujedinimo sve zastave i spalimo ih

stojim pred ogromnim zidom
i evo
sada ću ga zaobići

…..

izabrala sam

ispraviti istinu u dobru i lošu ovdje

i sada

…..

ja sam današnja univerzalna sreća

netaknuta

je moja sreća za pobjeći

…..

sve je moguće

jer sve izabiremo sami

…..

plamen svijeće

je zadrhtao na vrlo udaljen

dah

k'o more sam u buri
stanem
na zemlju i stojim

…..

kupila sam sunce

platila mjesečinom

…..

more se uzdiže
prema nebu grli nas raste nas
mi smo ljubav po moru

hodajmo po vodi

zavrištimo

dobar je to početak razgovora

…..

premjesti me u

riječ

kojoj se danas najviše raduješ

…..

ti vješti molim te

listajući svjetove

svijet u kojem smo zahvalni pronađi

dvije lokve
dva mjeseca i nigdje sam na baš
lijepom mjestu

…..

iz crkve se širi miris tamjana

iza lokvice vode

trag je šest šapa

…..

ti koji hodaš

iza mene

znaš da se ja neću okrenuti

koliko je dovoljno
dugo
ne tražiti sve

…..

oprostiti je razumjeti
ne biti žrtva da li si spreman

…..

opraštala sam
a ti si znao da sam i
razumjela

radujem se

je vrlo lako reći majstoru sreće

…..

imamo srce na srce prigrljeno

mi svemir

smo svemir

…..

daj da te zagrlim bez prestanka

budi mi

pri ruci sa svojim krilima

imam te
uz one koje volim

…..

ne gledam iz sobe s tisuću prozora

…..

ne otvaraš oči
daješ
nam da zajedno gledamo sve

moje tijelo ne ostavlja tragove po pijesku

moje tijelo hoda po vodi

o mojem tijelu nema dvojbe

…..

za sve zagrljaje

imam dovoljno raširenih ruku

…..

kamenčić s obale mora

darovao nam se je

sa svim svojim oceanima

sretna sam s njima

biti prekrivena

s pregrštima malih tišina koje mi donosiš

…..

nacrtao si me

s nevidljivom zvjezdicom

na obrazu

…..

crtam riječi

vidjeti

te u razgovoru želim

ja sam svoja
sreća
sve ostalo nije moja sreća

…..

moj dlan je dovoljno
mali
za sva čuda ovoga svijeta

…..

na što bismo
bili spremni
s jednim trenom više

ne sklapaju se oči

u tamu noći

već u snove

…..

znam točno

gdje je negdje

u šumi

…..

za imati izbor

zadrži me

izgubljenu u šumi

zajedno smo bili na planini

…..

u miru sam planina
i u miru je moj ostanak
…..

ovdje sam sada

sama

i zajedno

o tebi ne znam ništa
o tvojoj planini
znam sve do kamenčića

…..

znam te misliti

…..

dobri ti moj

milion brda u nama

ti znaš

ne trebam promijeniti

ništa

da bih bila bolja

…..

i moja je tvoja

noć

prostajana uz otvoreni prozor

…..

s pjesmama je lako
ne trebaju ti slova

pisala sam

hvala ti što si pozirao smjerno

za svoju pjesmu

…..

ne čitam

dodirujem riječi tvoje knjige

…..

ja govorim
bez riječi
ne znam jednostavnije

danas pišem sebi
ispisat ću sve margine
jonathana livingstona s ja volim sebe

…..

produžavam drage

riječi

za dva tri slova

…..

govoriš riječi prepune

smisla

ne mariš za rečenice

vjetar stoji

ja ga čekam za pomesti

me

…..

u moj vjetar
uz mene si ponuđen

…..

nevidljivi smo

no uvijek će biti spremnih

sjesti do nas

krug začaran u
krug
ringišpil se vratio u grad

.....

znano je da uz mene lijepu

na klupu u parku smiju

sjesti oni koji razumiju zagrljaj

…..

mi smo majstori
za mudro izabrati stoljeće
samoće

ne čitam priče

ne zanima me ni dobro ni zlo

…..

koliko dugo želim

trajati do trena

u kojem ću biti spremna

..…

poklonit ću ti
svoje vrijeme i ono će zauvijek
ostati uz tebe

zapisujem
čitam
i kad bilježnici ponestane stranica

…..

dajte mi olovku i papir
tko sam ja da izgovaram
riječi

…..

o ovoj riječi bez značenja
znam sve

pišem crno-bijelo
ne zanimaju me suvremene boje
na primjer tratinčica

…..

stotine varijanti zapleta
sam napisala
da bi kraj ostao isti

…..

znam da fali

zarez

no ovo je moja pjesma

ispričati ću ti
sve priče
koje moraš zaboraviti

…..

usudi se
postaviti
pitanje s kojim ćeš dobiti sve

…..

ili koja je riječ
dovoljna
da mi povjeruješ za tišinu

godina

tri jeseni

……

skutrena na rubu kreveta

ustrašena

da se pomaknem u nedirnute plahte

…..

ti si svoj

ovo je moj odlazak

došao je potiho trenutak

da se odgledam

u svom čarobnom ogledalu

…..

želim zaboraviti

kako se zapisuju sjećanja

…..

i
ne mogu vratiti mogu uživati
u tebi propuštenom

ja nisam tvoj strah

ja živim

mogu ti udahnuti sebe

…..

dajem ti sve što jesam

imaj snage

i smjelosti dati mi sve što jesam

…..

sebi

naučimo podijeliti riječ

na riječi

more ne priča o

vodi

jastreb ne priča o zraku

…..

ništavna je ova bura
za krila leptira
koja će se tek u zoru rastvoriti

…..

volim hodati raširenih krila

leptir je preletio
svemir u sjajnom zamahu
svojih krila

…..

pitala sam zlatnu

ribicu

za njezine tri želje

…..

između dva treptaja moga oka

puž je temeljito pregledao univerzum

i namignuo mi

pružila sam
vrani
uzela je grančicu za gnijezdo

…..

moja od svih istih
vrana
sleti mi na rame da ne brinem

…..

vrana je došla

vratila se u svoj dom noseći

me pod krilom

kontakti:

Zdravko Bartolić

zbazzzie@gmail.com

Klasja Habjan

habjanklasja@gmail.com